14 svibnja 2008

Znanosti - prirodne i humanističke

Više puta sam "branio" humanističke znanosti pred napadima elitista iz redova prirodoslovaca. Vrlo je čest stav, naime, kako su prirodne znanosti "bolje" od društvenih, jer u prirodnim znanostima objekt proučavanja podvrgavamo rigoroznoj analizi, primijenjujući stroge prirodne zakone, dok "izgubljeni" humanisti "samo tamo nešto spekuliraju".
Svaki put se iznova čudim kako ti visokoobrazovani prirodoslovci pritom očito ne razumiju nekoliko bitnih stvari. Prva je objekt proučavanja, a druga je (ne)determiniranost pojava.
Kad govorim o objektu promatranja, svima će biti jasno kako su objekti proučavanja u društvenim znanostima puno složeniji sustavi od onih koje proučavamo (u većini slučajeva) u prirodnim znanostima. Čovjek nije jednostavni zbroj biokemijskih reakcija, a ljudsko društvo i ljudsko djelovanje je to još manje.
U prirodnim znanostima određenoj pojavi pristupamo tako da pretpostavimo šta je bitno, a onda te pretpostavljene komponente proučavamo zasebno. Sistem dodatno pojednostavljujemo različitim aproksimacijama. U kasnijoj fazi sve to složimo u cjelinu i onda diskutiramo ono što ne ulazi u zbroj
Svojstvo1 + Svojstvo2 +...+ SvojstvoN
Pod pretpostavkom determinizma, tj. da su svi događaji u Prirodi određeni strogim fizikalnim zakonima i početnim uvjetima u kojima se nalazi sistem ("dajte mi položaje svih čestica i ja ću predvidjeti budućnost Svemira", kako je optimistično rekao, čini mi se, Arhimed), to će vrijediti. Dakle, pod pretpostavkom determinizma, humanistima bi bilo najbolje dobro proučiti fiziku i onda je primijeniti na sve što uočavaju u društvu.
Međutim, početkom XX. stoljeća, kvantna mehanika je slomila klasični determinizam, o čemu sam već govorio.
Društvene znanosti proučavaju, dakle, vrlo složene sisteme pa tu jednostavna primjena fizikalnih zakona nema baš puno smisla. Neke stvari možemo simulirati pa se fizičari i matematičari često zapošljavaju u bankama, burzama,... Mogu se raditi i zanimljivije stvari, kao što je to, recimo, učinio moj prijatelj Dejan Vinković, kad je primijenio teoriju tekućina na socio-ekonomska kretanja [PNAS vol.103 No.51 19261-19265 (2006)].
To sve daje nekakva predviđanja, ali uz mnoge ograde. Radi se o kolektivnim ponašanjima pa su to nešto "lakši" problemi. Predviđanje pojedinačnih događaja u društvu na temelju fizikalnih zakonitosti je besmislen posao. Recimo, ako je, pod pretpostavkom determinizma, sve određeno strogim fizikalnim zakonima, onda bi se trebao moći, npr., izračunati i Ustav RH.
Determinizam je srušen, i to jos davno. Oni koji tvrde da su društvene znanosti "lošije", a prirodne znanosti "bolje", ne uzimaju u obzir bitnu razliku objekta proučavanja i neodređenosti u prirodnim i društvenim pojavama. Ljudi su krajem XIX. stoljeća mislili da su objasnili "uglavnom sve" i da je "fizika došla do kraja". Međutim, srušilo im se tlo pod nogama kad su vidjeli da ne znaju šta bi s atomskim spektrima i sl. Kvantna mehanika je pokazala kako su objekt i subjekt zapravo jedan te isti sustav. Implikacije toga su prilično složene i nema smisla sada ići dalje.